Misijski poziv

Draga braćo i sestre! Dobar dan!

Prije svega želim podijeliti s vama radost što sam se danas i jučer imao priliku susresti sa sudionicima posebnog hodočašća sjemeništaraca, novaka i novakinja u Godini vjere. Pozivam vas da molite za njih, da Kristova ljubav sve više raste u njihovu životu i da postanu pravi misionari Božjega kraljevstva.

Evanđelje ove nedjelje (Lk 10, 1-12.17-20) govori nam upravo o ovome: činjenici da Isus nije neki usamljeni misionar, ne želi sam vršiti svoje poslanje, već uključuje svoje učenike. I danas vidimo da, osim dvanaestorice apostola, poziva još sedamdesetdvojicu i šalje ih u sela, dvojicu po dvojicu, da naviještaju da se Božje kraljevstvo približilo. To je jako lijepo! Isus ne želi djelovati sam, došao je donijeti u svijet Božju ljubav i želi je širiti u obliku zajedništva, bratstva. Zbog toga je odmah osnovao zajednicu učenika, koja je misijska zajednica. Odmah ih potiče na misiju, da krenu na put.

Ali oprez: svrha nije ta da se druže, da provode vrijeme zajedno, ne, svrha je naviještati Božje kraljevstvo, i to je urgentno, to je i danas urgentno! Ne smije se gubiti vrijeme na čavrljanja, ne treba čekati zajedničku suglasnost, treba ići i naviještati. Svima se nosi Kristov mir, i ako ga ne prihvate, ide se dalje. Bolesnima se donosi ozdravljenje, jer Bog želi ozdraviti čovjeka od svakoga zla. Koliki misionari to čine! Siju život, zdravlje, utjehu na periferijama svijeta. Kako je to lijepo! Ne živjeti za samoga sebe, ne živjeti za samu sebe, već živjeti da bi se išlo činiti dobro! Danas je na Trgu mnogo mladih: mislite na to, zapitajte se: zove li me Isus da idem, da izađem iz sebe da bih činio dobro? Vas, mladi, vas mladići i djevojke pitam: jeste li hrabri za to, imate li hrabrosti da čujete Isusov glas? Lijepo je biti misionari!... Ah, vi ste sjajni! To mi se sviđa!

Tko su ta sedamdesetdvojica učenika, koje Isus šalje pred sobom? Koga predstavljaju? Ako je apostola dvanaest te dakle predstavljaju također biskupe, njihove nasljednike, ta sedamdesetdvojica mogu predstavljati ostale zaređene službenike, prezbitere i đakone; ali u širem smislu možemo misliti na ostale službe u Crkvi, na vjeroučitelje, na vjernike laike zauzete u župnim misijama, na one koji rade s bolesnima, s onima koji su pogođeni raznim nevoljama i marginaliziranostima; ali uvijek kao misionari evanđelja, s urgentnošću Kraljevstva koje je blizu. Svi moraju biti misionari, svi mogu osjetiti onaj Isusov poziv i krenuti naprijed i naviještati Kraljevstvo!

Evanđelje kaže da su se ta sedamdesetdvojica vratila iz svoje misije puni radosti, jer su iskusili kolika je moć Kristova imena protiv zla. Isus to potvrđuje: tim učenicima On daje snagu da pobijede zloga. Ali dodaje: " Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima" (Lk 10, 20). Ne smijemo se hvastati kao da smo mi protagonisti: protagonist je Gospodin i njegova milost. A naša radost je samo ovo: biti njegovi učenici, njegovi prijatelji. Neka nam Gospa pomogne da budemo dobri trudbenici evanđelja. Dragi prijatelji, radost! Ne bojte se biti radosni! Ne bojte se radosti! One radosti koju nam daje Gospodin kada mu puštamo ući u naš život, kada puštamo da On uđe u naš život i poziva nas da izađemo iz samih sebe na periferije života i naviještamo evanđelje. Ne bojte se radosti. Samo radosno i hrabro!

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre, kao što znate prije dva dana je objavljena enciklika o vjeri, naslovljena Lumen fidei, "svjetlo vjere". Za Godinu vjere papa Benedikt XVI. je započeo tu encikliku koja slijedi nakon onih o ljubavi i nadi. Ja sam prihvatio taj lijep posao i dovršio ga. Dajem ga s radošću čitavom Božjem narodu: svi, posebno danas, trebamo ući u bit kršćanske vjere, produbljivati je i suočiti je sa aktualnim problematikama. Ali mislim da ta enciklika, bar u nekim svojim dijelovima, može biti korisna i onima koji traže Boga i smisao života. Povjeravam je u ruke Marije, savršene slike vjere, da uzmogne donijeti one plodove koje Gospodin želi.