Marta i Marija

Draga braćo i sestre, dobar dan!

I ove nedjelje nastavlja se čitanja desetog poglavlja Lukinog Evanđelja. Današnji ulomak govori o Marti i Mariji. Tko su te dvije žene? Marta i Marija, Lazarove sestre, su u rodu i vjerne su Gospodinove učenice, koje su živjele u Betaniji. Sveti Luka ih ovako opisuje: Marija sjedeći do Isusovih nogu "slušaše riječ njegovu", dok je Marija bila zauzeta mnoštvom poslova (usp. Lk 10, 39-40).

Obje su ukazale gostoprimstvo Gospodinu koji je bio u prolazu, ali to čine na različit način. Marija sjedi do Isusovih nogu i sluša, dok je Marta zaokupljena onim što treba pripremiti i toliko je zabrinuta da se obraća Isusu riječima: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne" (r. 40). A Isus joj odgovara s blagim prijekorom: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno" (r. 41).

Što Isus želi reći? Što je to jedino što nam je potrebno? Prije svega je važno shvatiti da nije riječ o opreci između dvaju ponašanja: slušanja riječi Božje, odnosno kontemplacije, i konkretnog služenja bližnjemu. Ta ponašanja nisu oprečna, nego su, naprotiv, dva aspekta, oba bitna za naš kršćanski život, i ne treba ih odvajati nego ih treba živjeti u dubokom skladu i jedinstvu. A zašto je onda Isus ukorio Martu, premda je to učinio blago? Zato što je ona smatrala bitnim samo ono što je činila, to jest bila je previše zaokupljena i zabrinuta za ono što treba činiti. U Kristovu vjerniku djela služenja i milosrđa nikada nisu odvojena od glavnoga izvora svake naše radnje a to je slušanje Božje riječi, da budemo, poput Marije, uz Isusove noge, kao njegov učenik. I zato je Martu Isus ukorio.

I u našem kršćanskom životu molitva i rad trebaju biti uvijek duboko povezani. Molitva koja ne potiče na stvarno djelovanje prema siromašnom bratu, bolesnom, potrebitom pomoći, bratu u nevolji, je neplodna i nepotpuna molitva. Ali, isto tako, kad se u crkvenom služenju pažnju posvećuje isključivo onome što se čini, kada se pridaje veću težinu stvarima, obredima, strukturama, i kada se zaboravlja da je u središtu Krist, kada se ne izdvaja vremena za razgovor s Njim tada se javlja opasnost da služimo samima sebi a ne Bogu prisutnom u bratu u potrebi. Sveti je Benedikt način života, koji je preporučivao svojim redovnicima, sažeo u dvije riječi: "ora et labora", moli i radi. Iz kontemplacije, iz čvrstog odnosa prijateljstva s Bogom u nama se rađa sposobnost da živimo i naviještamo ljubav Božju, njegovo milosrđe, njegovu nježnost prema drugima. I naš rad s bratom u potrebi, naš karitativni rad koji se očituje u djelima milosrđa dovodi nas Gospodinu, jer vidimo Gospodina u bratu i sestri u potrebi.

Zamolimo Djevicu Mariju, Majku slušanja i služenja, da nas nauči u svom srcu razmišljati o riječi njezinoga Sina, da vjerno molimo, da budemo sve pozorniji na stvarne potrebe svoje braće.
 

Nakon Angelusa

Od srca pozdravljam sve prisutne hodočasnike: obitelji, župe, udruge, pokrete i grupe. Posebno pozdravljam vjernike iz Firenze, Foggie i Villa Castellija te ministrante iz Conselve s njihovim obiteljima. Vidim tamo dolje napisano: "Sretan put!". Hvala! Hvala! Molim vas da me pratite molitvama na putovanju na koje sutra krećem. Kao što znate putujem u Rio de Janeiro u Brazilu, u prigodi 28. Svjetskog dana mladih. Tamo će biti mnoštvo mladih iz cijeloga svijeta. Mislim da se ovaj tjedan može nazvati Tjednom mladih, upravo Tjednom mladih! Mladi su ovaj tjedan glavni. Svi oni koji dolaze u Rio žele čuti Isusov glas, slušati Isusa: "Gospodine, što trebam činiti sa svojim životom? Koji je moj put?" I vi – ne znam ima li mladih ovdje na trgu! Ima li mladih? Eto: i vi mladi, koji ste ovdje na trgu, pitajte isto Gospodina: "Gospodine Isuse, što trebam činiti sa svojim životom? Koji je moj put?" Povjerimo zagovoru Blažene Djevice Marije, koju se veoma časti i štuje u Brazilu, te molitve: one koje će mladi tamo moliti i ovu koju ćete moliti vi, danas. I neka nam Gospa pomogne na ovoj novoj dionici putovanja. Svima želim ugodnu nedjelju! Dobar tek! Doviđenja!