Učimo od Isusa kako se valja suočavati s napastima

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Evanđelje ove Prve korizmene nedjelje (usp. Lk 4, 1-13) govori o iskustvu Isusovih napasti u pustinji. Nakon što je postio četrdeset dana, Isusa je tri puta napastovao đavao. Prvo ga je pozvao da pretvori kamen u kruh (r. 3); zatim mu je s uzvisine pokazao zemaljska kraljevstva i obećao mu da će postati moćan i slavan mesija (rr. 5-6); i na kraju ga je odveo na najvišu točku jeruzalemskog hrama, te ga pozvao da se baci dolje kako bi na spektakularan način pokazao svoju božansku snagu (Lk 4,9-11).

Te tri napasti pokazuju tri puta koja svijet uvijek predlaže, obećavajući velike uspjehe: pohlepa za posjedovanjem – imati, imati i samo imati –, ljudska slava i instrumentaliziranje Boga. To su tri puta koja nas vode u propast.

Prvi put, pohlepa za posjedovanjem, uvijek je put podmukle đavolske logike. On polazi od naravne i opravdane potrebe za hranom, životom, ostvarenjem i srećom, kako bi nas naveo da vjerujemo da je sve to moguće bez Boga, štoviše, protiv Njega. No Isus se usprotivio govoreći: „Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu“ (r. 4). Prisjećajući se dugog putovanja izabranog naroda kroz pustinju, Isus ističe da se želi s punim povjerenjem prepustiti Očevoj providnosti koja se uvijek brine o svojoj djeci.

Druga je napast put ljudske slave. Đavao kaže: „Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje“ (r. 7).

Čovjek može izgubiti sve svoje osobno dostojanstvo, dopustiti da ga idoli novca, uspjeha i moći pokvare samo kako bi se postigao vlastito samoostvarenje. Nakon toga može uživati u opijenosti ispraznom radosti koja ubrzo nestaje.

I to nas dovodi do toga da se šepirimo poput pauna, to je ispraznost, ali to nestaje. Zato je Isus odgovorio: „Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!“ (r. 8).

A zatim treća napast: instrumentaliziranje Boga za vlastitu korist. Đavlu koji ga je, citirajući Pisma, pozvao da traži od Boga očigledno čudo, Isus se ponovno suprotstavio čvrstom odlukom da ostane ponizan i s povjerenjem u Oca: „Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!“ (r. 12). I tako je odbacio možda najpodmukliju napast, a ta je da „pridobije Boga na našu stranu“, tražeći od njega milosti koje zapravo služe zadovoljenju naše oholosti.

To su putovi koji nam se nude s iluzijom da tako možemo postići uspjeh i sreću. No, u stvarnosti nemaju nikakve veze s Božjim načinom djelovanja; štoviše, odjeljuju nas od Njega, jer su đavolsko djelo. Suočavajući se osobno s tim napastima, Isus tri puta pobjeđuje napast kako bi potpuno prionuo uz Očev naum.

Pokazao nam je sredstva i načine za to: duhovni život, vjera u Boga i sigurnost Njegove ljubavi, sigurnost da nas Bog ljubi, koji je Otac, i s tom sigurnošću pobijedit ćemo svaku napast.

Ima nešto na što vam želim skrenuti pozornost, nešto zanimljivo.

Odgovarajući napasniku Isus ne ulazi u dijalog s njim, nego mu odgovara samo Božjom riječi. To nas uči da se s đavlom ne dijalogizira, ne smije se voditi dijalog, nego mu treba samo odgovoriti Božjom riječi.

Iskoristimo, stoga, korizmu kao povlašteno vrijeme da se pročistimo i iskusimo utješnu Božju prisutnost u našemu životu.

Neka nas majčinski zagovor Blažene Djevice Marije, primjera vjernosti Bogu, podupire na našem putu, pomažući nam da uvijek odbacujemo zlo i prihvaćamo dobro.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre, jučer su u Oviedu, u Španjolskoj, blaženima proglašeni sjemeništarci Angelo Cuartas i osam drugova mučenika koji su u vrijeme vjerskog progona bili ubijeni iz mržnje prema vjeri. Ti su mladi kandidati za svećeništvo toliko voljeli Gospodina da su ga slijedili na putu križa. Neka njihovo junačko svjedočenje pomogne sjemeništarcima, svećenicima i biskupima da budu čisti i velikodušni kako bi vjerno služili Gospodinu i svetom Božjem narodu.

[…]

Svima želim plodan korizmeni hod, koji smo netom započeli. I molim vas da u svoje molitve uključite mene i moje suradnike u Rimskoj kuriji koji večeras započinjemo duhovne vježbe koje će trajati tjedan dana.