Bog osuđuje grijeh, ali nastoji spasiti grešnika

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Današnje Evanđelje (usp. Lk 19, 1-10) stavlja nas u društvo Isusovih pratitelja koji se na svome putu za Jeruzalem zaustavlja u Jerihonu. Dočekalo ga je veliko mnoštvo, uključujući i čovjeka po imenu Zakej, glavara „carinika“, odnosno onih Židova koji su u ime rimskog carstva ubirali poreze. Bio je bogat ne zbog poštene zarade, već zato što je tražio i uzimao „mito“, a zbog toga je bio samo još više prezren u narodu. Zakej je „želio… vidjeti tko je to Isus“ (r. 3); nije ga želio susresti, nego je bio znatiželjan: želio je vidjeti tu ličnost o kojoj je čuo izvanredne stvari. Bio je znatiželjan. Budući da je bio niskog rasta, „da ga vidi“ (r. 4) uspinje se na drvo. Kad mu je Isus došao blizu podiže pogled i ugleda ga (usp. r. 5).

I ovo je važno: nije Zakej taj koji je prvi uputio pogled, nego Isus, koji među mnoštvom lica koja su ga okruživala – mnoštvo –, traži upravo to lice. Milosrdni Gospodinov pogled seže do nas prije nego što mi sami shvatimo da nam je potreban za spasenje. I ovim pogledom božanskog Učitelja počinje čudo obraćenja grešnika. Naime, Isus ga zove i oslovljava ga imenom: „Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući“ (r. 5).

Ne prekorava ga, nije mu očitao „bukvicu“; kaže mu da mora k njemu: „mora“, jer je to Očeva volja. Usprkos mrmljanjima ljudi, Isus se odlučuje zaustaviti se u kući tog javnog grešnika.

I mi bismo se zgrozili tim Isusovim ponašanjem. Ali prezirom i zatvorenošću prema grešniku ne postiže se ništa drugo osim to da ga se izolira i da on još više otvrdne u zlu koje čini protiv sebe i protiv zajednice.

Bog, naprotiv, osuđuje grijeh, ali nastoji spasiti grešnika, on ga traži kako bi ga vratio na pravi put. Onome tko se nikada nije osjećao traženim od Božjeg milosrđa teško je shvatiti izvanrednu veličinu djelâ i riječi kojima Isus pristupa Zakeju.

Isusovo prihvaćanje i pažnja prema njemu dovode ovog čovjeka do jasne promjene mentaliteta: u trenu shvaća koliko je bijedan život u kojem je čovjek toliko obuzet novcem da krade od drugih i navlači na sebe njihov prezir. Imati Gospodina ondje, u svome domu, pomaže mu sve vidjeti drugačijim očima, pa i s malo nježnosti kojom je Isus njega gledao. I njegov se način gledanja i korištenja novca također mijenja: gesta grabeži zamjenjuje se gestom darivanja. Naime, odlučuje dati polovicu onoga što ima siromašnima i vratiti četverostruko onome koga je prevario (usp. r. 8).

Zahvaljujući Isusu Zakej otkriva da je moguće ljubiti besplatno: dosad je bio škrt, sad postaje velikodušan; volio je gomilati, sad se raduje razdavanju. Susrevši Ljubav, otkrivši da je ljubljen usprkos svojim grijesima, postaje sposoban ljubiti druge, čineći od novca znak solidarnosti i zajedništva.

Neka nam Djevica Marija izmoli milost da uvijek osjećamo na sebi milosrdni Isusov pogled na nama da bismo milosrdno izlazili ususret onima koji su griješili tako da i oni mogu prihvatiti Isusa, koji „dođe potražiti i spasiti izgubljeno“ (r. 10).

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

Ožalošćen sa sam zbog nasilja koje trpe kršćani Pravoslavne crkve Tewahedo u Etiopiji. Izražavam svoju blizinu toj Crkvi i njenom patrijarhu, dragom bratu Abuni Matthiasu, i molim vas da se molite za sve žrtve nasilja u toj zemlji.

Molimo zajedno: „Zdravo Marijo…“.