Draga braćo i sestre, dobar dan!

U današnjoj liturgiji naviještena su blaženstva prema Matejevu Evanđelju (usp. Mt 5, 1-12). Prvo i temeljno glasi ovako: „Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko“ (r. 3).

Tko su „siromasi duhom“? To su oni koji znaju da nisu sami sebi dovoljni, da nisu samodostatni i koji žive kao „Božji prosjaci“: osjećaju da trebaju Boga i prepoznaju da dobro dolazi od njega, kao dar, kao milost. Ona tko je siromah duhom, cijeni ono što prima; zato želi da se nijedan dar ne protratiti. Danas ću se zadržati na tom tipičnom vidu siromaha duhom: ne rasipati. Siromasi duhom nastoje ništa ne rasipati. Isus nam pokazuje koliko je važno ne rasipati, na primjer nakon umnažanja kruhova i riba, kad traži da se skupe ostaci hrane da se ništa ne bi bacalo (usp. Iv 6, 12). Nerasipanje nam omogućuje da cijenimo vrijednost sebe samih, ljudi i stvari. No, nažalost, to se načelo često zanemaruje, osobito u bogatijim društvima, u kojima prevladava kultura rasipanja i bacanja: i jedno i drugo su pošast. Zato želim ponuditi tri izazova protiv mentaliteta rasipanja i bacanja.

Prvi je izazov ne protratiti dar koji smo mi sami. Svaki/a od nas je jedno dobro, bez obzira na kvalitete koje posjeduje. Svaka žena, svaki muškarac bogat je ne samo talentima, nego i dostojanstvom, ljubljen/a je od Boga, vrijedan/na je, dragocjen/a je. Isus nas podsjeća da smo blagoslovljeni ne zbog onoga što imamo, nego zbog onoga što jesmo. I kad se osoba prepusti i preda, razdaje samu sebe. Borimo se, uz Božju pomoć, protiv napasti da se držimo nedoraslima, da smo na pogrešnom mjestu i sažalijevamo same sebe.

Zatim, drugi izazov: ne rasipati darove koje imamo. Ispostavilo se da svake godine u svijetu oko trećina ukupne proizvedene hrane završi u otpadu. I to dok mnogi gladuju! Stvorena se dobra ne smije koristiti na taj način; dobra se moraju čuvati i dijeliti s drugima, da nikome ne nedostaje ono što je potrebno. Ne rasipajmo ono što imamo, nego širimo ekologiju pravde i milosrđa, dijeljenja s drugima!

I konačno, treći izazov: ne odbacivati ljude. Kultura odbacivanja kaže: koristim te dok te trebam, a kad me više ne zanimaš ili si mi na putu, odbacujem te. A posebno se tako postupa s najslabijima: nerođenom djecom, starijim osobama, ljudima u potrebi i onima koji su u nepovoljnom položaju. Ali ljude se ne smije odbacivati, one koji su u nepovoljnom položaju ne smije se odbacivati! Svaki pojedinac je sveti dar, svaki pojedinac je jedinstven dar, u svakoj životnoj dobi i u svakom stanju. Poštujmo uvijek i promičimo život! Ne odbacujmo život!

Draga braćo i sestre, postavimo si nekoliko pitanja. Prije svega, kako živim siromaštvo duha? Znam li dati prostora Bogu, vjerujem li da je On moje dobro, moje pravo i veliko bogatstvo? Vjerujem li da me On voli ili s tugom odbacujem samoga sebe, zaboravljajući da sam dar? Nadalje: pazim li da ne rasipam, jesam li odgovoran u korištenju stvari, dobara? Jesam li spreman dijeliti ih s drugima ili sam egoist? Konačno: smatram li najslabije dragocjenim darovima, koje Bog od mene traži da čuvam? Primjećujem li siromahe, one kojima nedostaje ono što je potrebno?

Neka nam Marija, Žena blaženstava, pomogne svjedočiti radost da je život dar i ljepotu darivanja samih sebe.

_________________________________

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,

sa žalošću sam primio vijesti koje dolaze iz Svete zemlje, osobito o smrti desetero Palestinaca, među kojima i jedne žene, koji su ubijeni tijekom izraelskih protuterorističkih vojnih akcija u Palestini, kao i o onome što se dogodilo u Jeruzalemu u petak navečer, kad je Palestinac sedam izraelskih Židova ubio, a trojicu ranio dok su izlazili iz sinagoge. Spirala smrti koja se povećava iz dana u dan samo zatire i ono malo povjerenja koje postoji između dva naroda. Od početka godine u oružanim sukobima s izraelskom vojskom poginuli su deseci Palestinaca. Apeliram na dvije vlade i međunarodnu zajednicu da se odmah i bez odlaganja pronađe druge putove koji uključuju dijalog i iskreno traženje mira. Molimo za to, braćo i sestre!

Ponavljam usto svoj apel zbog ozbiljne humanitarne situacije u koridoru Lachin, u Južnom Kavkazu. Izražavam svoju blizinu svima onima koji su usred zime prisiljeni suočiti se s ovim neljudskim uvjetima. Prijeko je potrebno uložiti sve napore na međunarodnoj razini kako bi se pronašla mirna rješenja za dobrobit ljudi.

Danas se obilježava 70. Svjetski dan oboljelih od gube. Nažalost, stigma vezana uz tu bolest i dalje dovodi do ozbiljnih kršenja ljudskih prava u raznim dijelovima svijeta. Izražavam svoju blizinu onima koji pate od te bolesti i potičem na zalaganje za punu integraciju te naše braće i sestara.

Upućujem svoj pozdrav svima vama koji ste došli iz Italije i drugih zemalja. Pozdravljam skupinu Quinceañeras iz Paname i studente iz Badajoza u Španjolskoj. Pozdravljam hodočasnike iz Moiana i Monteleone di Orvieta, vjernike iz Acqui Termea i mlade iz Gruppo Agesci Cercola Primo.

A sada s velikom ljubavlju pozdravljam mladiće i djevojke iz Katoličke akcije Rimske biskupije! Došli ste u „Karavani mira“. Zahvaljujem vam na toj inicijativi, koja je ove godine još dragocjenija zato što, imajući na umu mučeničku Ukrajinu, naše zalaganje i naše molitve za mir moraju biti još snažnije. Mislimo na Ukrajinu i molimo za ukrajinski narod koji je izložen tolikim mukama. Poslušajmo sad poruku koju će nam vaši prijatelji, ovdje pokraj mene, pročitati.

[čitanje poruke]

Draga braćo i sestre, preksutra krećem na apostolsko putovanje u Demokratsku Republiku Kongo i Južni Sudan. Zahvaljujem civilnim vlastima i mjesnim biskupima na pozivima i pripremama za te pohode. Od srca pozdravljam te narode koji očekuju moj posjet.

Te su zemlje mučene dugotrajnim sukobima: stanovništvo Demokratske Republike Kongo trpi, osobito na istoku zemlje, zbog oružanih sukoba i izrabljivanja, dok Južni Sudan, razdiran višegodišnjim ratom, jedva čeka da prestane neprestano nasilje koje je mnoge prisililo da žive kao raseljeni i u teškim uvjetima. U Južni Sudan ću doći zajedno s canterburyjskim nadbiskupom i moderatorom Opće skupštine Škotske crkve. Tako ćemo zajedno, kao braća, poduzeti ekumensko hodočašće mira.

Sve vas pozivam da ovaj pohod pratite svojom molitvom.

Svima želim ugodnu nedjelju i molim vas nemojte zaboraviti moliti za mene. Dobar vam tek i doviđenja!