DISCORSO DI GIOVANNI PAOLO II
AI PARTECIPANTI AL PELLEGRINAGGIO DALLA CROAZIA

Sabato, 8 novembre 2003

Draga braćo i sestre!

1. Drago mi je što mogu srdačno pozdraviti svakoga pojedinog od vas, koji dođoste u Rim kako bi ponovno očitovali svoju veliku odanost Petrovoj stolici, te mi istodobno uzvratili na mojemu pastirskom pohodu, kojega sam s radošću ostvario u lipnju ove godine. Svima od srca velim: dobro došli!

Pozdravljam posebno kardinala Josipa Bozanića te mu zahvaljujem na ljubaznim riječima, koje mi je također kao predsjednik Hrvatske biskupske konferencije uputio u ime svih nazočnih. S njim zajedno bratski pozdravljam sve biskupe, koji su željeli biti nazočni na ovome susretu. S poštovanjem pozdravljam i predstavnike građanskih i vojnih vlasti zemlje, kojima zahvaljujem za sve što su učinili kako bi u potpunosti uspjeli moji pastirski pohodi.

Ponovno očitujem svoju silnu zahvalnost za onako srdačan doček, koji mi je posvuda priređivan svaki put kada sam stupao na tlo vaše ljubljene domovine. U svojemu sjećanju i u svojemu srcu čuvam slike naroda nošena živom vjerom i puna oduševljenja, naroda gostoljubiva i velikodušna.

2. Sjećam se svojega prvog velikog susreta s Hrvatima, koji je bio upravo ovdje u obližnjoj bazilici, na grobu Apostolskoga Prvaka 30. travnja 1979. Od tada sam imao više puta mogućnost susresti se s vašim sunarodnjacima kako ovdje u Rimu tako i na mojim pastirskim pohodima vašoj Domovini.

Providnost je htjela da odredište mojega 100. apostolskog putovanja izvan Italije bude upravo Hrvatska, s postajama u starome i predivnome Dubrovniku, gdje sam proglasio blaženom sestru Mariju Propetoga Isusa Petković, zatim u Osijeku i Đakovu, u Rijeci te u Zadru. To mi je putovanje –kao hodočasniku Evanđelja putovima svijeta, pozvanu služiti Crkvi na Petrovoj stolici – dalo prigodu da vas učvrstim u vjeri za koju ste dali ono lijepo svjedočanstvo posred brojnih protivština i patnji. Htio sam tako poduprijeti vašu nadu, često puta izloženu velikim kušnjama, ohrabriti vašu ljubav i potaknuti vas na ustrajnost u vašoj privrženosti Crkvi u novome ozračju slobode i demokracije, koje je uspostavljeno prije trinaest godina.

3. Vaša ljubljena zemlja ima snagu i posjeduje sve sposobnosti, koje su joj potrebne kako bi se na prikladan način suočila s izazovima sadašnjega trenutka. Želja mi je da uvijek znade iskoristiti tu snagu i te sposobnosti kako bi izgrađivala društvo solidarno i spremno pružati učinkovitu podporu najslabijim slojevima; društvo utemeljeno na vjerskim i ljudskim vrijednostima, koje su minulih stoljeća nadahnjivale ondašnje naraštaje; društvo, koje poštuje svetost života i veliki Božji naum o obitelji; društvo, koje na okupu drži zdrave snage, promičući duh zajedništva i suodgovornosti.

Zalaganje za čovjeka i njegovo istinsko dobro crpi snagu također iz Evanđelja te je zbog toga sastavni dio poslanja Crkve (usp. Mt 25, 34-36; Lc 4, 18-19). Ništa što je uistinu ljudsko ne može biti tuđe Kristovim učenicima.

4. Molim Boga da plemenitome hrvatskom puku udijeli mir, slogu i ustrajnost u zalaganju za opće dobro. Sav vaš narod povjeravam zagovoru Blažene Djevice Marije – Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, i svetoga Josipa – nebeskoga zaštitnika vaše zemlje.

Svima vama ovdje nazočnima, vašim biskupijskim i župnim zajednicama i vašim obiteljima od srca udjeljujem apostolski blagoslov.

Hvaljen Isus i Marija!